Kada je Australija krajem prošle godine uvela povijesni zakon kojim se mlađima od 16 godina zabranjuje pristup društvenim mrežama, javnost i stručnjaci diljem svijeta, pa tako i mi u Centru za sigurniji internet, s velikim su zanimanjem iščekivali prve opipljive rezultate. Ta je odluka trebala poslužiti kao globalni model i rješenje za gorući problem prekomjernog boravka djece na internetu te izloženosti štetnim sadržajima. Međutim, najnovije recenzirano istraživanje koje je objavio prestižni British Medical Journal (BMJ) sugerira da se zakon u praksi suočava s ozbiljnim poteškoćama te da sama zabrana nije donijela značajne promjene u navikama tinejdžera.
Što nam govore brojevi?
Znanstvenici sa Sveučilišta u Newcastleu u Australiji proveli su prvu evaluaciju učinaka ovog zakona i došli do zabrinjavajućih, ali za stručnjake ne posve iznenađujućih podataka. Čak 85% ispitanih adolescenata mlađih od 16 godina izjavilo je da i dalje bez poteškoća pristupa platformama koje su obuhvaćene zabranom, i to uglavnom koristeći vlastite profile.
Istraživanje pokazuje da su tehnički sustavi provjere dobi izrazito ranjivi i da ih mladi s lakoćom zaobilaze. Najčešće metode kojima se tinejdžeri služe kako bi prevarili sustav uključuju:
- Unos lažnog datuma rođenja prilikom registracije,
- Korištenje profila koji su registrirani na punoljetne osobe (stariju braću, sestre ili čak uz prešutni pristanak roditelja),
- Korištenje privatnih načina pregledavanja unutar internetskih preglednika,
- Učitavanje generičkih fotografija ili tuđih dokumenata ako sustav zahtijeva vizualnu provjeru.
Znanstveni tim je zaključio kako trenutačno nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da je restriktivni zakon smanjio upotrebu društvenih mreža među mladima. Umjesto toga, razdoblje nakon uvođenja zakona obilježeno je nepotpunom usklađenošću tehnoloških divova s propisima i masovnim pronalaženjem kreativnih načina zaobilaženja pravila od strane same djece.
Manje vijesti i veća izolacija
Osim što nije postigla primarni cilj, restrikcija je sa sobom donijela i neželjene posljedice. Drugo nedavno istraživanje provedeno među mladima u Australiji pokazalo je da su tinejdžeri koji su doista prestali koristiti mreže izgubili primarni izvor informiranja o lokalnim i svjetskim događajima.
Budući da mladi danas rijetko konzumiraju tradicionalne medije poput televizije i tiskanih novina, društvene mreže služile su im kao prostor za građansku uključenost i informiranje o temama koje ih zanimaju. Kada im se taj pristup uskrati bez ponuđene alternative, stvara se informacijski vakuum, što dugoročno može oslabiti njihovu informiranost i kritičko promišljanje o društvu.
Perspektiva Centra za sigurniji internet
Ovi rezultati jasno podupiru ono što stručnjaci na području digitalne sigurnosti neprestano naglašavaju: sama zakonska zabrana, bez dubinskih strukturalnih promjena i edukacije, ne može dugoročno zaštititi djecu.
Kada djeci jednostavno postavimo zid, njihov prirodni impuls, potaknut vršnjačkim pritiskom i strahom od propuštanja (FOMO), jest pronaći rupu u tom zidu. Guranje djece u neregulirane, “skrivene” kutke interneta ili poticanje na laganje o vlastitoj dobi stvara dodatne rizike, jer se djeca tada rjeđe obraćaju odraslima za pomoć kada naiđu na problem, svjesna da krše zakon.
Da bismo postigli stvarnu sigurnost u digitalnom svijetu, moramo djelovati na tri ključne razine:
- Sigurnost po dizajnu (Safety by Design) – Tehnološke kompanije moraju preuzeti stvarnu odgovornost. Umjesto jednostavnih formi za unos dobi koje svatko može prevariti, platforme moraju biti dizajnirane tako da u startu štite privatnost maloljetnika, onemogućuju algoritamsko guranje toksičnog sadržaja i ograničavaju predatorsko ponašanje, bez obzira na to ima li korisnik 13 ili 16 godina.
- Sustavna digitalna pismenost – Umjesto fokusa na to koliko vremena djeca provode online, moramo ih poučiti kako ga provode. Razvijanje kritičkog mišljenja, prepoznavanje online nasilja, lažnih vijesti i manipulativnih algoritama vještine su koje djeci trebaju za cijeli život.
- Podrška roditeljima – Roditelji se često osjećaju nemoćno pred tehnologijom i u zabranama vide jedini izlaz. Naš je zadatak osnažiti roditelje kako bi uspostavili otvoren dijalog s djecom, postavili zdrave granice unutar obitelji i zajedno navigirali digitalnim prostorom, umjesto da se oslanjaju isključivo na tehničke blokade.
Zaključak
Australski eksperiment važna je lekcija za sve europske zemlje, pa tako i za Hrvatsku. Restriktivne mjere mogu biti dio šireg zakonodavnog okvira, ali ako ostanu jedini alat, osuđene su na neuspjeh. Sigurnije internetsko okruženje ne gradi se zabranama koje djeca zaobiđu u nekoliko klikova, već kontinuiranim radom na odgovornosti tehnološke industrije, obrazovanju mladih i jačanju uloge obitelji.
Ako imate dodatnih pitanja o ovoj temi ili ste doživjeli neugodna iskustva na internetu, javite nam se na našu besplatnu i anonimnu savjetodavnu telefonsku liniju – HEPLINE: 0800 606 606
Ako želite prijaviti nezakonit ili neprimjeren sadržaj na koji ste naišli na internetu, učinite to putem našeg anonimnog obrasca – HOTLINE: https://csi.hr/hotline/