Skip to main content Scroll Top

“Mama, zašto sam na internetu?” – SHARENTING

416112018_b18b49dc-9820-421a-8420-de4be45b4de4-scaled-thegem-blog-default

U eri prije društvenih mreža, djetinjstvo je bilo privatno iskustvo. Neugodni trenutci, prvi koraci i obiteljske proslave bili su zabilježeni u fizičkim albumima koji su skupljali prašinu na policama, dostupni samo najbližima. Danas, prosječno dijete ima digitalni otisak prije nego što uopće udahne prvi zrak – putem ultrazvučnih slika koje roditelji ponosno objavljuju na internetu.

Ovaj fenomen dobio je i svoje ime: “Sharenting” (kovanica od engleskih riječi share i parenting). Iako roditelji to najčešće rade iz ponosa, ljubavi i potrebe za povezivanjem s drugima, stručnjaci za digitalnu sigurnost i dječju psihologiju upozoravaju da pretvaranje djetinjstva u javni sadržaj nosi ozbiljne, dugoročne i često nepovratne rizike. Dijete prestaje biti subjekt vlastitog života i postaje sadržaj za tuđu konzumaciju.

Oduzimanje prava na anonimnost

Glavni problem sharentinga leži u pitanju pristanka. Djeca, posebno ona najmlađa, ne mogu razumjeti što internet jest, a kamoli dati informirani pristanak za objavu svojih fotografija.

Procjenjuje se da će do svoje 13. godine prosječno dijete na internetu imati oko 1300 fotografija i videa koje su objavili njihovi roditelji. To stvara masivan digitalni dosje nad kojim dijete nema kontrolu. Ono što je roditelju “slatko”, adolescentu može biti izvor dubokog srama, a budućem poslodavcu materijal za procjenu karaktera.

Ovdje se sudaraju dva prava: pravo roditelja na slobodu izražavanja i pravo djeteta na privatnost. Stručnjaci tvrde da roditelji, objavljujući svaki aspekt djetetova života, efektivno oduzimaju djetetu “pravo na zaborav” i mogućnost da samo konstruira svoj digitalni identitet kada za to dođe vrijeme.

Sigurnosni rizici

Dok je psihološki aspekt zabrinjavajući, sigurnosni aspekt je zastrašujući. Sharenting je zlatni rudnik za cyber-kriminalce, a opasnosti su evoluirale s razvojem umjetne inteligencije.

  1. Krađa identiteta: Roditelji često uz slike objavljuju pune datume rođenja, imena ljubimaca, lokacije škola i imena najboljih prijatelja. To su upravo podaci koji se koriste za sigurnosna pitanja u bankarstvu. “Barclays” banka je procijenila da će do 2030. godine “sharenting” biti odgovoran za dvije trećine slučajeva krađe identiteta mladih ljudi.
  2. Digitalno otimanje (Digital Kidnapping): Ovo je bizaran fenomen gdje nepoznate osobe preuzimaju fotografije tuđe djece s društvenih mreža i na svojim profilima glume da su to njihova djeca, stvarajući čitave lažne narative i obitelji.
  3. „Deepfakes“: Najnovija i najozbiljnija prijetnja je korištenje generativne umjetne inteligencije. Danas je dovoljna jedna fotografija djetetova lica visoke rezolucije da se uz pomoć Deepfake tehnologije to lice montira na pornografski sadržaj ili materijal zlostavljanja. FBI je već izdao upozorenja o porastu ovakvog sadržaja koji nastaje od nevinih fotografija objavljenih na javnim profilima roditelja.

Sindrom “Trumanovog showa”

Kako odrastanje pod objektivom utječe na odnos roditelj-dijete? Djeca koja odrastaju svjesna da se njihovi privatni trenutci dijele sa stotinama ili tisućama nepoznatih ljudi često razvijaju osjećaj nelagode i nepovjerenja.

Psiholozi primjećuju pojavu svojevrsnog performativnog ponašanja. Dijete uči da određene reakcije (smijeh, ples, iznenađenje) donose roditelju zadovoljstvo (lajkove), pa počinje “glumiti” vlastiti život umjesto da ga autentično živi. To može dovesti do eksternalizacije samopoštovanja – dijete počinje vjerovati da vrijedi samo onoliko koliko je “lajkano”.

Još dublji problem je kršenje povjerenja. Kada dijete shvati da roditelj, osoba koja bi trebala biti njegov zaštitnik, koristi njegovu ranjivost za društvenu validaciju, temeljni odnos se narušava. Tinejdžeri čiji su roditelji “over-shareri” često se povlače u sebe i postaju tajnoviti, pokušavajući povratiti barem djelić kontrole nad vlastitom slikom.

Zaključak

Sharenting nije čin zlobe; to je najčešće čin nepromišljene ljubavi u digitalnom dobu koje nas nije naučilo granicama. No, internet ne zaboravlja. Slika djeteta u pelenama danas je samo “slatki post”, ali za deset godina to je digitalni teret koji će to dijete nositi u školu, na fakultet i na tržište rada.

Zaštita djeteta u 21. stoljeću ne znači samo držati ga za ruku dok prelazi cestu, već i držati prst podalje od gumba “Objavi” dok dijete ne bude dovoljno staro da samo odluči želi li biti viđeno. Najbolji poklon koji roditelj danas može dati djetetu je – privatnost.

Imate dodatnih pitanja o ovoj temi? Stručnjaci Centra za sigurniji internet vam stoje na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice na besplatnoj i anonimnoj liniji Centra dostupnoj na broju 0800 606 606, svakim radnim danom od 08:00 do 16:00 sati.

Powered by A1 Hrvatska.

Literatura

Steinberg, S. B. (2016). Sharenting: Children’s privacy in the age of social media. Emory Lj, 66, 839.

Coughlan, B. S. (2018, May 21). “Sharenting” puts young at risk of online fraud. https://www.bbc.com/news/education-44153754

Blum-Ross, A., & Livingstone, S. (2020). “Sharenting,” parent blogging, and the boundaries of the digital self. In Self-(re) presentation now (pp. 70-85). Routledge.

Europol. (2017). Internet Organised Crime Threat Assessment (IOCTA 2017). European Union Agency for Law Enforcement Cooperation (Europol).