U svijetu u kojem djeca sve ranije dobivaju pametne telefone, razredne WhatsApp (ili druge virtualne) grupe postale su dio svakodnevice već u nižim razredima osnovne škole. Namjera razrednih grupa uglavnom je vezana uz druženje preko platforme za dopisivanje, a kasnije ih djeca koriste i za dogovore o zadaćama, izletima ili rođendanima. Iako često na prvi pogled djeluje kao bezazlena digitalna zabava, realnost je često puno složenija.
Nepostojeća pravila i nemogućnost kontrole
U zatvorenim krugovima komunikacije, kakve predstavljaju WhatsApp grupe, djeca vrlo brzo razvijaju nepisana pravila ponašanja. Tko smije što reći, tko dominira u razgovoru, tko je izostavljen – sve se to odvija brzo i često bez svijesti o tome kakav trag ostavlja na drugima. Djeca još nemaju razvijene vještine samoregulacije ni empatije, pa poruke mogu biti nagle, nepromišljene, pa i okrutne. Nerijetko se događa da djeca koja su u učionici pristojna i savjesna, u virtualnoj grupi razreda su hrabriji te mogu ući u rizična ponašanja. Jedan emotikon može izazvati lavinu komentara, a neodgovorena poruka osjećaj odbacivanja.
Istraživanja pokazuju da se djeca vrlo rijetko obraćaju roditeljima u slučaju online poteškoća i samim time mnoga djeca neće odmah roditeljima priznati da su povrijeđena. Osjećaj srama, strah od reakcije ili nada da će se situacija sama popraviti često ih drže u tišini. Roditelj je ključan u prepoznavanju djetetovih ponašanja – kada dijete izbjegava mobitel, djeluje napeto nakon poruka ili postaje povučeno – to mogu biti znakovi da se nešto nelagodno događa u digitalnom prostoru.
Što je važnije: pravo na privatnost ili sigurnost?
Roditelji često nisu dio tih grupa, pa ni ne znaju što se u njima događa. Također se često zapitkuju koja je njihova uloga u svemu tome te koliko je u redu kontrolirati djetetove aktivnosti u virtualnim grupama razreda. Pitanja koja si roditelji postavljaju su na tragu: „Jesam li svome djetetu ugrozio/la privatnost ako čitam poruke?“, „Moram li svoje dijete pustiti da se samo snađe?“ te „Kada moram reagirati?“. Roditeljska zabrinutost je opravdana jer, iako postoji doba kada dijete mora preuzimati odgovornosti i osamostaljivati se, u virtualnom svijetu to ne vrijedi. U svijetu interneta ne poznajemo sve rizike i opasnosti i samim time moramo biti na oprezu – zajedno sa svojom djecom. Dužni smo osigurati im sigurnost. Uz dogovor i poštivanje međusobnih granica, roditeljska uloga je preuzeti odgovornost i brigu za ono što dijete radi na internetu. Dijete koje ima kontrolu roditelja vrlo teško ulazi u rizična ponašanja – bilo kao počinitelj, bilo kao žrtva elektroničkog nasilja.
U svakodnevni razgovor s djetetom važno je otvoriti prostor za razgovor o virtualnom svijetu, a samim time i – whatsapp grupi razreda. Umjesto da zabranimo tehnologiju, mudrije je učiti djecu kako se u digitalnom svijetu ponašati odgovorno. Razgovor o poštovanju, humoru, pristanku i granicama jednako vrijedi za stvarni i virtualni svijet.
Ako primijetimo ozbiljnije obrasce isključivanja ili vrijeđanja, važno je ne oklijevati – uključiti školu i stručne suradnike, Centar za sigurniji internet – jer digitalna tišina zna biti glasna, a šteta koju ostavi – duboka.
Powered by A1 Hrvatska.
