Često na sam spomen djece i interneta, mobitela, televizora, roditelji pomišljaju na koji način djeci smanjiti mogućnost korištenja istih ili kako ih u potpunosti onemogućiti. To je korak u krivom smjeru. Naša djeca su rođena i žive u 21. stoljeću te rastu i odrastaju uz prisustvo moderne tehnologije i htjeli mi to ili ne, oni ga koriste i moraju ga koristiti. Obzirom na to da je internet sastavni dio života naše djece trebamo im omogućiti da ga koriste na ispravan i siguran način. Moramo ih prvenstveno naučiti odgovornosti dok su „na mreži“. Nove tehnologije nisu zlo same po sebi, to ovisi o korisniku i njegovoj namjeri korištenja. Kad govorimo o djeci, puno toga ovisi o roditeljima kao onima koji imaju odgovornost znati koji sadržaj djeca konzumiraju „online“ i upozoriti ih na štetnost istog.
Djeci treba objasniti da im internet može uvelike pomoći u učenju i da putem njega mogu doći do brojnih zanimljivih informacija, no također ih treba upozoriti na to da internet krije i brojne opasnosti kojih oni kao djeca nisu još u stanju razvojno procesuirati. Kako bismo zaštitili djecu dok su „on line“ trebamo ih naučiti kritički promišljati i naučiti ih da s druge strane može biti bilo koja osoba na svijetu, čije motive i sklonosti mi ne znamo. Djeca nisu razvojno spremna promišljati negativne utjecaje i posljedice – zato je potreban roditelj koji vodi i usmjerava. Jednako kao što roditelji postavljaju pravila u drugim područjima života djece, tako trebaju naglasiti svoja očekivanja vezana uz njihove online aktivnosti. Najbolje je dogovoriti pravila na početku, kako biste i vi i djeca bili svjesni postavljenih granica.
Roditelji u želji da zaštite svoje dijete često primjenjuje zabrane i ograničenja. Puno je bolje informirati dijete i ukazati mu na moguće opasnosti, nego mu ograničiti korištenje interneta. Internet je danas sveprisutan pa mu neznanje o opasnostima može uzrokovati brojne probleme i dovesti ga u opasne situacije. Zabrana također može dovesti do kontra efekta („dijete pušteno s lanca“).
S čime početi? Kao i u svemu, roditelj je model ponašanja, prvi uzor koji dijete gleda i od kojeg neposredno uči. Djeca uče više od onoga što vide nego od onoga što čuju, ona oponašaju ono kako se roditelj ponaša. Zajedničko korištenje interneta u početku može pomoći da i roditelji prihvate tehnologije u kojima njihova djeca uživaju. Posvetite vrijeme istraživanju igara i usluga koje vaša djeca koriste, ili žele koristiti, i njihovih sigurnosnih značajki.
Djeca mogu biti vrlo entuzijastična kad je riječ o korištenju tehnologije. Često je izazov iskoristiti ovaj entuzijazam na pozitivan način i održati ravnotežu s drugim važnim područjima života i razvoja. Kontinuirano obrazovanje i informiranje o načinima kako zaštiti djecu i sebe od loših posljedica korištenja uređaja neizostavan je dio današnjeg roditeljstva i odgoja djece. Dječje digitalno igralište neće nestati, već će samo postajati bogatije različitim izazovima koje nudi. Razna istraživanja navode kako djeca koja su više okupirana digitalnom tehnologijom procjenjuju sebe manje sretnima i kako rastu, to više i duže koriste mobitel i internet te su općenito više okupirana digitalnom tehnologijom. Pazite na svoju djecu, oni u današnje digatalno doba odrastaju brzo, brže nego ikad prije, dok strukture mozga i općenito napredovanje dječje kognicije ne prati taj streloviti dotok informacija i mogućnosti koje im se nude. Odgajajte svoju djecu, pripremite ih za život i izazove koji su pred njima koliko god možete, jer ako to nećete napraviti vi, netko drugi sigurno hoće. Internet, društvo putem mobitela i raznih aplikacija i igrice samo čekaju da vi dignete ruke da oni mogu „preuzeti“ vođenje.
Za kraj ostavljamo par sugestija što poduzeti:
- Preuzmite odgovornost – roditelji su ti koji imaju odgovornost i koji moraju uvesti pravila gledanja TV-a, korištenja interneta i mobitela
- Ne stavljajte televizor u dječju sobu – ovo se odnosi i na mobitel u spavaćoj sobi. Kada tehnologija nije dostupna u dječjim sobama djece, to se može pozitivno odraziti i na kvalitetu njihovog sna
- Ugasite televizor kad ga nitko ne gleda – učite djecu kritičnost prema sadržaju koji se gleda, naučite ih selektirati programe koje gledaju. I gasite ga kad nije u svojoj primarnoj funkciji, jer u protivnom ometa pažnju i koncentraciju
- Ne koristite televizor kao dadilju – često roditelji ne znaju kako usmjeriti i smiriti djecu pa im pale televizor, daju mobitel u ruke i slično. Gledanje u ekran općenito dovodi do lošijeg strukturiranja dječjeg mozga, što za posljedicu ima poremećaj koncentracije
- Potrudite se i sami biti manje koristiti televizor, mobitel i internet – ako djeca vas gledaju kako se ponašate kao ovisnici, teško će se i oni sami tome oduprijeti
Matej Čuljak, psiholog
Ana Vaniček, odgojitelj